DELTA FORCE

 

Verse 1 – Alejuandro Buendija

 

Um je arhitekt, intelekt slaže tekst

Mozak brži nego Mac, misli čisti su keks

Brbljam bez stajanja, rime nisu razlog kajanja

Već fizikalne potrebe, ne mogu protiv sebe

Žešći od najžešće rakije ili brlje

Svak me doživi drugačije ka Roschakove mrlje

Neter Neteru, prapočelo mc izražavanja

Moja preseravanja su trening zagrijavanja

Za katastrofe i tektonska pomjeranja

Još me nisu odgonetnuli ka ni tajne Sumerana

Misli izviru iz vrtloga moždanoga flatusa

Kupe se na nebu poput stratusa

Moć retorike, uzbudljivost verbalne erotike

Dok prodirem u tkivo poljuljane logike

Svaki dan umirem, sam radim obdukcije

Uzrok smrti su lutanja dok biram solucije

Posjećujem prostore iza posljednjeg daha

Imam viziju sebe u vrtlogu zvjezdanog praha

Nosim vječnost na dlanu, smrt mi je draga prijateljica

Jahač apokalipse, stvari više nisu iste

Ka prije, nosim mudrost prethistorije

Misterije Egipta i Mezopotamije

Skrivene na dnu DNK spirale

Di primam poruke iz Orion orbitale

I kad san bija dite tada nisam znao

Da čovjek želi postić red, a red želi u kaos

I sve je Tao, sve se preliva i teče

Sve je borba i vatra koja ždere nas i peče

Ja sam duh…koračam izmedu ovdje i tamo

Sve ovo oko mene je samo

Projekcija u glavi, ovaj svit nije pravi

Ovaj jezik nije pravi, samo glas je pravi i beat je pravi

Jer bit je ono po čemu nešto jeste

Gledam svit oko sebe, to me totalno sjebe

Bijes grize ka vatra, misli crni su katran

Guta nas stroj šta svima prikači broj

Gorivo je strah, dušu pretvara u prah

Jedite govna! postaje moja mantra

U sebi nalazim sebe, vlastitog psihijatra

Delta Force, antidepresiv predator

Raspetlja mentalni čvor, misli izbijeli ko klor

Svitlost se prospe s neba

Pa dušu stavljam u stihove da ne bi osta sjeban

Ludi alkemičar, skoro je proda dušu vragu

Sad je na tragu blagu na kućnom pragu

Skretničar vlastite životne pruge, dok vozi ispod duge

Ostavlja sve tuge, uz čašu vina, i koru kruha

Jer je jedina solucija…….Štaaaaaaaa?????

 

 

Verse 2 – Panoptik

 

Dok ti voziš TT, ja sa svoje osmatračnice

Vidim sve, sve, sa prozora četrnaestice

Što teče kroz tračnice ko krv kroz vene

Kad smrači se izvlačim se ko crv iz zemlje

Oštrica jezika sjaji se, ludi kralj, crni hoodie

Mističnim šumama stupam ja ko utvara

Ko napušen se vučem priključen ko parazit

Na zvuk, hrana mi je beat, strah vreba ko It

Ko vuk na putu u mit jer to tako ide

Riječi su mi Hisperide, pjesme su mi piramide

Iz jezgre otpor ko Ohm za Papayu i Faraon

Jer slušaju i gledaju, al ne vide i ne čuju

Ko atom kisika i dva vodika moja zika,

Lirika i ljubav tvore vodu pa sa njima

Ugasim žed srca, šahovska metrika frca

Dok mi duša prebiva u koncentričnim krugovima

Što se šire ko zvuk lire što izvire

Kroz sjenovite gejzire koji prskaju leptire

U obliku kapljice koja mržnju ispire

Pa mi se moždane stanice pomire, dan prežive

Alex i ja, dva suluda mc-ja

Vječiti protivnici ljudi od plastelina

Dok Pan frulu svira, mi slavimo život

Cuj tu ljepotu dok dušu recitiram

Slavuj tada sleti, svakom jedan pa nam pjeva na

ramenima dok plesemo sa svojim djevama

premordijalne plesove u predvečer do zore

baklje gore, ključ slobode čuvam za sina

srž metafore koja svako zlo odbija

jer mi u koštanu srž snagu implantira

ne daje mi odgovore, al je oaza mira

odgovora ni nema, samo pusti mc-ja

da priča i glazbu da svira…..