ANDJEOSKA PRAŠINA

 

1strofa - Panoptik

Sanjao sam da sam leptir, probudio se proklet

Pa se pitam jesam li leptir što sanja da je čovjek

Vrijeme je za pokret, opet sam u magli

Zbacim suvišan teret, prema svjetlu što se cakli krenem

Oči su mi snene, imam bezdan sred zjene

Samo šum morske pjene bi mi mogao opustit um

Oko mene čudne zgrade, ulice ko kulise

Neke kazališne groteske, idem doma pješke

U predvečer, u suton, kad je nebo crveno

Vidim iza oblaka, tamo je nešto čudesno

Tisuće andela pale baklje čiji odraz

Nas obasja odozgora pa započinju ples pokraj

Mističnih fontana vječne mladosti i onda

Svakog andela čuvara dozove pjesma iz hrama

Jedan po jedan odlaze unutra gdje im je predan

Ključ od portala što vode do viših astrala

Pomoću bokala gase baklje, kad se zadnja zgasi

Priliku da pobjegne ulovi tama, Zemlja se smrači

Poput instrumentala i Doppler rime što ga prati

Andeli polete tada prema zvijezdi što se sjaji

U malenoj lanterni stari arhandeo svjetlost spremi

Pa je podijeli ostalima, oko boka im je obješena

Vrećica sa andeoskom prašinom od Boga

Privezana zlatnom vrpcom, iz bjelokosnoga roga frca

Najdivnija melodija, toliko divna

Da je čuje neki smrtnik bi postao tračak dima

A kad se spuste na Zemlju sa nebeskih visina

Prospu prašinu po čelu svakom čovjeku što sniva

Oslobode ga, u ljepše snove vode ga,

Iluzornim poljima gdje je sjaj sunca vodilja

Lica što su ozbiljna tu postaju sretnija,

Medu suncokretima i ruže što je predivna

Al poeta s Kolokreta ne vidi polja suncokreta

Insomnija mi san priječi, andelu prići ne da

S takvim okovom pišem rime dok tinja vosak

Pa poželim s olovkom izbost vlastiti mozak

Kojeg vizualiziram iznad krvavog papira

Andeoska prašino, podaj mi san mira

Andeoska prašino podaj mi san mira

Andeoska prašino podaj mi san mira

 

Refren - Panoptik

Andeoska prašino

Podaj mi san mira il prospi mozak sred papira

izvuci me iz sjene

Ne znam da li pišem rime ili rime pišu mene

Andeoska prašino

Podaj mi san mira il prospi mozak sred papira

izvuci me iz sjene

Ne znam da li pišem rime ili rime pišu mene

 

2strofa - Tremens

Nije ni čudo što sam neshvaćen u nedorečenim rečenicama

Jer ništa se ne nalazi u mojim izopačenim pretenzijama

Da postanem ono što nitko ne može biti

Pa me na groblje bacaju vragovi, tijelo glodu mi termiti

Siti ko svinje mali termiti prebacuju moje rime u fekalije

Cekaju povratak jer znaju da ću se ustat iz provalije

Pa ustajem iz pepela i penjem se na bine dalekim pogledom

Prema nebu, na izvore andeoske prašine s visine

Gledam obrise divljine i praznine u očima

Onih zbog kojih ne mogu spavati noćima

Pa ostajem vidjeti što se radi tu gore

Treba mi mira pod svaku cijenu, budim se prije zore

Jeli moguće da sam opet previše gledao zvjezdano nebo

Ili mi duši fali doza, lagani mentalni placebo

Iluzija me prati čak i danima pa ne znam jesam li budan

Gledajući krvavo sunce u sumrak obuzima me feeling čudan

Budan, čudan, čudan, budan, gubim svijest o sebi

Strah me spavanja pa livadama nemira daleko lutam

Pitam brata Panoptika kada će napokon andeo doći

Da razriješi me sa dužnosti i kada ću napokon moći

Reći znanje svima jer je slika izobličena

I Zemljom hodaju ljudi od plastelina

Rima mi se izgubila u podzemnim kanalima

Ostatak svijeta gleda demone, crne nemani, budale raduju se istima

Zazivam prvi odred andela da stanu pokraj mene

Fali nam andeoska prašina, nitko ne kuži,

Svi me gledaju u čudu, glavnu ulogu preuzima tišina

I prijatelju u pravu si…ja nisam napisao ovaj tekst…ovaj tekst je napisao mene…

I sada nemam mira, nalazim se u sredini papira

Pokušavam izaći izvan okvira svoga formata

Andeoska prašina ponovno propušta moj red

Propada zadnja nada….

 

Referen - Panoptik

Andeoska prašino

Podaj mi san mira il prospi mozak sred papira

izvuci me iz sjene

Ne znam da li pišem rime ili rime pišu mene

Andeoska prašino

Podaj mi san mira il prospi mozak sred papira

izvuci me iz sjene

Ne znam da li pišem rime ili rime pišu mene