U POCETKU BIJAŠE RIJEČ

 

Verse1 - Panoptik

 

Prijatelji anđeli, dajte mi riječi

Da ih potrpam u peći moždane aparature

I iskalim skulpture čiji tragovi su vječni

Semantičke strukture u ritmu subkulture

Jer riječi su vječni ugasitelji žedi

Ko riječni tokovi tečni sokovi hrane dušu

„Volim te“, kaže žena mužu

I on odlazi u nadi dok na rame stavlja pušku

Riječ slaboj osobi lako daje ćušku,

Još lakše je navede da posumnja u sebe

Političari koriste retoričke figure

S njima obmanjuju ljude da glasaju za njih

Tko ima moć nad jezikom ima moć nad svim

Ljudima što ne znaju artikulirat svoj krik,

Svoje osjećaje, želje, svoje nade, svoje strepnje,

Zato se i publika dere kad progovori MC

A pravi MC je svjestan moći riječi pa

Ne blebeće bezveze, on je alkemičar

Cije je stvaranje teksta mistično iskustvo

Gdje se riječima vraća izvorno magijsko svojstvo

Iz pećina gdje oko vatre prvi ljudi

Izgovaraju mantre dok vani sijeva, grmi

Kad im Bog Tvorac Jahwe dade jezik prvi

Da zazovu njegovo sveto ime: Tetragramaton

Pokvarili se ljudi, zaveo ih Babilon,

Pomiješali se jezici i sad evo stvaramo

Na prekrasnom hrvatskom, s riječima napadamo

Ko Meksikanci Alamo, komercijala pada

Uzmem riječ, projiciram sliku, gradim svet

Golem, arhetipski metasvijet

Omen na srcu piše Sinestet

Dok svemoćne riječi započinju svoj ples

Tekstualne strukture me drže budnim u kasne ure

Tu ulazim u avanture, napadam tajfune

I koliko mi je mrsko moram priznat da sam blesav,

Repam u pola dva, a budim se u sedam,

Sjeban, podočnjaci mi do neba,

Izgovaram riječi, otvaram Sezam,

Skačem naglavačke, zaranjam u bezdan,

Riječi su mi igračke, nikome ih nedam…

 

 

Verse2 – Yuri

Pišem slovo po slovo, ka prvo i osnovno

Više je dosadno i jadno pisat već napisano

Govorit već rečeno, uvijek isto, ništa novo

Samo prepravljeno, blisko nečem već napravljenom

Spuštaju se nisko svi oni šta misle

Da je dovoljno par rima posložit kako triba

Pa duljina versa odgovara dubini cilog napisanog teksta

Gadi mi se smjesa tih parodija

Koja me navodila da se pitam di san se to rodija

Koja je sad godina? Imam sat, al ne razumin ovo vrime šta je došlo

Sve je brzo prošlo pa se vraća na početak kad rič bijaše začeta, sveta

Ako kome smeta, nestat će u noć

Brain He-Man, mikrofona silo, ja imam moć

Samo triban doć do riči da vam kažem sve priče što u glavi slažen

Dok ne počne pražnjenje moje vriće u poredane vrčeve

Moja usta čine ritmičke grčeve

I stvaraju sliku groznog orgazmičkog trzaja na slavu mom jeziku

Nema više mrdanja, rič je stala ka barikada

I umrla je nada, nadalje pa odsada

Rič ima moć pa vlada, ka pastir vodi stada

Rič se projicira u glasove, počinje svade i ratove

Pokreće široke mase, rič zaustavlja sve satove jer ima udove

Za mimike, dekrete, rič donosi sudove

Za dobrobit planete, ima svoju glavu da vodi bilo koju raspravu

Ima sud o svakom stavu, rič uvik ima pravo, ima zdravo mišljenje

Za izbjegavat klišeje, raspolaže metaforama za opisat dijareje

Rič ima ideje za riješit sve misterije, ima profinjene kriterije,

Bogatstvo usrid mizerije, rič je dio svake materije

Koja tvori smjese pa kad nadeš pravu rič

Sve su ostalo finese, riječi su kese pune spize

Piz dopa usrid krize, to su krila za visine,

Pluća za dubine, rič je korijen istine

I začetak tišine pa mi pitanje sine, s vrimena na vrime,

Dopire li moja rič do vaše nutrine?