PANOPTIčNA STROFA; produkcija: AC3PO

 

Nečujno na prstima, hologramski, planski

nove žrtve davim, izlazim iz zrcala

U venecijanskoj maski, mrtve palim

Dotaknem im lice pogledom ubojice

Oslobadam ih u stvari životnog jada

Jer tijelo se raspada, a duh nikada

Hramove glazbe gradim, u temelje stavim

Oči umrlih da posvete svaki stih

Supstanciju vječnosti, sve drugo je prašina

U svojoj nemoći, čovjek se sažima

Polje njegove duše sve je uže i uže

Zato spuštam uže da do mene dopuže

Svaki izgubljeni lik oko kojeg kruže

Lešinari, guje i opasne struje

Gluposti i zakržljale duhovnosti

Ti..ostavi sumnje kada ulaziš

U područje nemira, nemaj straha od mraka

nakon jezivog treninga se postaje ovakav

majstor mračnih misli, noćnoptični grof

metamorf, na jeziku šiljci

čiji duh putuje u svirci

čiji tonovi su bolovi i krici

kojemu su prijatelji svemirci

i koji živi i u ptici i biljci