Život je lijep

Uvijek imam uključeno šesto čulo. Takav je put samuraja, kad spava, I kad otvori oči. Kad sam čuo za strah I prijezir u Las Vegasu, odlučio sam otići u malu Odesu. Napuštajuci Las Vegas, promet je bio hektičan, pa sam učinio pogrešno skretanje I završio u hramu sudbine. Tamo je hotel od milijun dolara, u kojem sam uzeo 4 sobe. U sobi 187, skinuo sam masku i uključio radio. Poslušao sam rekvijem za snove, a zatim su puštali neke grupe Matrix, i E.T. Razbio sam radio o zid, I bacio pogled u dvorište. Dok sam promatrao vlakove maskirao sam se u James Bonda. Oko 7 sam se spustio u restoran. Konobar je bio detektiv za kućne ljubimce, u slobodno vrijeme lovac na jelene. Preporučio mi je lešo pse Iz rezervoara u umaku od pasje ljubavi, s prilogom od 12 majmuna. Nisam bio posebno gladan, pa sam naručio samo juhu od razjarenog bika i Andaluzijskog psa. Rekao je da će biti gotova kad jaganjci utihnu. Nakon što sam posrkao juhu, uputio sam se ka šanku, naručio kavu i cigarete, i 21 gram soka od paklene naranče. Mislio sam kako život je lijep, i promatrao dim, spreman za kontakt. Cekanje se oteglo, otkucao je 25-i sat, i činilo mi se kako je danas beskrajan dan. Vrtila se iznova i iznova ista pjesma, Brazil, a jedna pripita i potrošena brineta je plesala sama. Prišla je, rekla da se zove slatka Irma, i uvjeravala me da sam ja špijun koji je šegicao, da je to bilo jednom u Americi, i da je to bila prava romansa. Rekao sam joj da smo svi mi špijuni poput nas. Tad je ušao on, gladijator. S njim su bili njegovi vjerni pomoćnici, tigar i zmaj. Kod njega je dnevnik košarkaša mog klijenta, a u njemu pravo ime ruže. Morao sam učiniti pravu stvar, a imao sam vremena samo večeras, od sumraka do zore, kada se on pretvara u maglu. Ne, on nije Dracula, vec covjek na Mjesecu, i ovo je njegova noć na Zemlji. Nisam smio biti glup i gluplji, jer bi završio kao mrtav čovjek, kao i svi oni idioti prije kiše. Masu ih je lomeći valove lizalo rane, čak i dobri momci. Na brzinu sam si implantirao hrabro srce, postao heroj, i pričekavši malo ušao za njim u casino 'sreća'. Vidio sam ga za stolom za poker, i bez razmišljanja uletio u divlju igru. Bio je to konačan sudar. Iz ruke sam dobio tri kralja, kralja ribara, kralja New Yorka, i kralja mambe. Trebao mi je još jedan za poker kraljeva. U rukavu sam slučajno imao čovjeka koji je želio biti kralj, neprimjetno ga ugurao medu karte u ruci, i tad je nastao kaos, vrisak I, pakleni šund, i apokalipsa danas. U casino su uletjeli lopovi, rodjeni ubojice i dvije nabijene puške. Trazili su otimače izgubljenog kovcega, i sve nas odveli urlajuci:'Privedite osumnjičene!' i 'Kill Bil!'. U tom sam trenutku, ne znam zasto, pomislio, a sto ćemo s Bobom. U svakom slučaju, znao sam da je Freddy popušio, jer ipak, važno je zvati se Ernest. Gladijator i tigar su na zmaju odletjeli u zmajevo gnijezdo. Na brzinu sam se raspolovio, koristeći metodu teksaškog masakra motornom pilom. Jednu polovicu su uhvatili, a druga je postala bjegunac, i odmah pozvala djavoljeg advokata, ali ne onog sa Don Johnsonom, vec Erin Brockowich. Ona je sredila oslobadjanje, pa su se za 9 i po tjedana, moje polovice opet spojile u vrtlogu života. Preselio sam u olupinu Titanica, na dnu velikog plavetnila, i tamo tražio konačnu decimalu broja pi. U slobodno vrijeme sam organizirao 4 vjenčanja i sprovod, na kojima sam bio kum 1,2, i 3. Otvorio sam i klub boraca za svemirske vojnike veterane, 'Bili jednom ratnici', i pronašao smisao života Monthy Pythona. Smrt sam dočekao u Denveru. Bili su to čudni dani.

Alejuandro Buendija